Igor Martinović

Sine naš, Kažu da roditelji ne bi trebali ispraćati svoju djecu. Sudbina nam je zadala najteži udarac – da se oprostimo od tebe. Imao si svoje godine, svoj život svoju obitelj, ali za nas si uvijek bio ono isto dijete koje smo s ljubavlju podizali, grlili i čuvali. Otkako si otišao, naše srce više nikada nije bilo isto. Tvoj osmijeh, tvoj glas i dobrota kojom si ispunjavao naše dane ostali su urezani u nama zauvijek. U kući je tišina, ali u našim srcima i dalje živiš. Ne postoji dan da ne izgovorimo tvoje ime, da ne pogledamo tvoju sliku ili da u mislima ne razgovaramo s tobom. Ljubav roditelja ne prestaje odlaskom djeteta. Ona traje dok traje i posljednji otkucaj našeg srca. Molimo Boga da te čuva u svom zagrljaju, a mi ćemo te čuvati u našim molitvama, uspomenama i neizmjernoj ljubavi. Dok se ponovo ne sretnemo, ostaješ naš ponos, naša radost i naš sin – zauvijek. S neizmjernom ljubavlju i tugom, Tvoji mama i tata.